subota, 18. studenoga 2017.

Let´s talk about hair-

Pozdrav dragi moji, ovaj put vam pišem dok ležim ušuškana na omiljenom dijelu sofe, umotana u  najmekšu deku. Trenutno se nalazim kod kuće na pauzi koja traje dvije sedmice,i lijepo je napokon pisati od kuće a ne na bolničkom krevetu.

Ovaj put želim da pričam sa vama o kosi. Nije "tabu tema" da se tokom hemoterapije gubi kosa. Prva pomisao na same bolesti poput Raka i Leukemije ljudi povezuju sa gubitkom kose. Što se tiče lično ljudi bolesnika koji se bore sa ovakvom bolešću neki ne obaziru pažnju na sam gubitak kose a nekome to teško pada, valjda zavisi od osobe i okoline. Ljudi u njihovom okruženju kao da ne znaju kako da se postave pa to sve ispadne komično.  

Ja želim da sa vama podjelim i ovo iskustvo , kao i sve do sada. Prije početka prve indukcije, tokom razgovora o terapijama,koliko će trajati koja indukcija i od koliko će se hemoterapija svaka od njih sastojati,imala sam i jedan razgovor o gubitku kose. Tako je jedan dan u moju sobu ušao Doktor Tobi da mi saopšti vijest koju do sad "nisam" znala.

Moje mišljenje o kosi u tom trenutku i sad u ovom trenutku je isto, i želim da ga podjelim sa ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji kao ja,za mene je smiješno u ovoj situaciji na kosu gledati kao na "problem". Za mene je to bilo tad a i sad nebitno , kad si u bolnici i imaš ovakvu bolest nema te stvari koju ne možeš da podneseš u želji da pobijediš. A u tom trenutku kosa je najmanje bitna stvar.  Bože moj  narast će nova, jos jača i jos lijepša. 

Za mene je iskreno olakšanje to što neću jos na to u čitavoj ovoj borbi prati kosu svaki drugi dan ( jer moraš zbog higijene), a zamislite kad koristite šampon koji u sebi ima najminimalniji postotak hemikalija kako to izgleda kad se opere.  Pitate se zašto sa najminimalnijim postotkom hemikalija?  U ovom periodu izbjegavam agresivne hemikalije i vraćam se prirodnim proizvodima, iako ovdje doktori ne obraćaju pažnju na to i dozvoljeno je konzumirati sve , ja sam ipak radi preventive odustala. Nekako mi je duša mirnija. Oni kažu da je bitno proizvoditi hormone sreće, a ja ih proizvodim tako što se svjesno brinem o svom tijelu. 

Nakon prve faze terapija moja kosa je i dalje bila tu , i nervirala me je u bolnici zbog gore navedenog gospodina Šampona. Sredinom druge indukcije moja kosa je počela da se polako svlači. Znate kad povučete a u ruci vam  ostane pet dlaka? Ono na što sam najgadljivija to su dlake. Tako da sam odlučila da se ošišam, prije nego počne opadati u pramenovima.

Tako je moja Adela meni odma napravila termin u frizerskom salonu koji se nalazi u sklopu bolnice, tu su odmah i perike. Dan prije termina za šišanje ,otišla sam pred kraj radnog vremena da odaberem periku.  Kad je došao dan šišanja , zajedno sa njim došla je i gospođica Temperatura, te zbog nje nisam smjela napustiti odjel. Uporna i tvrdglava kao i inače ,odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke i uraditi to na odjelu.Tako da smo se na kraju našli Adela, ja ,Laura i Nemanja u wcu sa makazama i mašinicom. 

Naravno perika je već bila u mojoj sobi ,počešljanja i stavljena na svoj stalak ali nisam je stavila, u tom trenutku sam imala osjećaj da sam se napokon uklopila uz kompletan odjel jer svi oko mene su bili već ćelavi. Što se tiče perike bila mi je interesantna prve 2 sedmice pa sam je često češljala , namještala i bila pažljiva prema njoj. A sad? Ćušnuta u čosak , kad krenem iz kuće tražim je po kući i češljam prstima. 

A kakav je osjećaj biti čelav? Okej sad zeznuto puše mi iza glave haha,vjerujem da je ljeto bilo bi mi lakse. Ima smiješnih situacija npr neki dan sam što bi rekao naš stari narod "ispametila" komšiju. Bože moj svi moji najbliži su se već navikli na moju "ćelavost" kako ja to nazivam, tako da na trenutak i zaboravim da sam ćelava pa otvorim vrata a momak iz Dhla odskoći zajedno sa paketom koji se stigao. Ali sa komšijom je definitivno bilo najsmiješnije.Taj dan mi je Arnes trebao doći ,i neko je pozvonio i ja sam tako ćelava otvorila vrata,a komšija još na to sve stidljiv i nikad me ranije nije sreo (doselio se u međuvremenu), je bukvalno odskoćio i promucao "Gdje je Mirza" , a ja u sebi a Bože budale šta je ovom čovijeku. Da bih tek kasije skontala da sam mu otvorila bez perike. Da stvar bude gora kasnije tog dana sam krenula Arnesom vani sa perikom i opet sreli njega u stubištu i iznova nas je pozdravio. Tako da se kladim da me nije ni prepozao. 

Pošto se ovaj moj post odužio , ja se raspisala u ovoj udobnoj sofi želim da donesem neki zaključak na ovu temu. Da nismo svi isti i da ne prihvatamo svi određene situacije isto to nam je svima poznato. Pa sam tako i ja skoro prije polaska kući , upoznala jednu Grkinju koja ima 18godina i predivnu dugu kosu do kukova. Došla je na odjel i u roku tri sedmice uz pomoć hemoterapija uspjela pobijediti Leukemiju hvala Bogu.Ne samo da je dobro podnjela terapije nego je hvala Bogu i svoju kosu sačuvala. Dok smo jedan dan sjedile i čekale otpusna pisma, rekla je "preživjela sam Leukmiju,ali ne bih mogla gubitak kose". Ja i moja ćelavica smo joj odmah očitale bukvicu da ne pomišlja na takvo nešto. Nažalost kosa je počela da joj se prorijeđuje , i kad tad će doći vrijeme da će je morati ošišati jer čeka je duga godina preventivnih hemoterapija. 
Svima koji se nalaze u sličnoj situaciji bih preporučila da ne gledaju na gubitak kose ili ožiljke koje dobijaju zbog bolesti kao na nešto što ih psihički ubija, neka vas ojača ljudi moji , to vam je samo dokaz da ste to preživjeli da idete dalje jači. Svaki ožiljak koji ću imati poslije ovog svega će biti nešto sa čim ću se ponositi. Jer to sam ja i to je moje tijelo koje se izborilo. A oni negativni pogledi sa strane , zbog kojih se osjećate nesigurno piff kladim se da ne bih mogli podnjeti taj teret što vi jeste ,zato vas i gledaju tim očima. 
Budite mi zdravi !<3

nedjelja, 5. studenoga 2017.

Rezultati prvog CT-a

Dragi moji,
Nakon određenog broja hemoterapija ili ti ga indukcija kako oni kažu, dolazi do prve kontrole. U toj kontroli se gleda napredak liječenja, u tom periodu može doći do smanjenja tumora. Prva tri mjeseca se iz tog razloga primaju najagresivnije hemoterapije.
Tako da je došlo vrijeme da i ja uradim CT. Rekla sam sebi u glavi "Ema ne nadaj se ničemu, ne razmišljaj o CT-u, šta god da bude iz svoje kože ne možeš pobjeći". Tako sam rekla i svojima. Dan prije toga došla mi je moja Aida iz Augsburga. Aida je moja mala čuvarica, iako nismo krvno vezani, naše porodice djeluju kao jedna, osoba koja je bila uz mene kroz čitave pretrage, kad sam koštanu srz vadila moja Aida me drzala za ruku , i pričala mi o nečemu lijepom. Ali o tom iskustvu ću u jednom drugom postu. Taj dan smo dugo pričale, o mojoj bolesti i tome koliko se borim. Aida dok vam priča, dok je gledate u očima vidite taj sjaj , borbenost i volju za životom ali uvijek kaže "Sabur je najbitniji." I upravu je.
Došlo je vrijeme da se uradi CT. Prvi put kad sam radila CT ,kad sam tek stigla u bolnicu doživjela sam alergijsku reakciju na kontrast. (Kontrast je jedna tekućina koja se ubrizgava u tijelo tokom CT-a da bih se detaljnije vidjelo) Ema je imala peh , i počelo je sve da me svrbi nakon toga i od tad svaki put prije kontrasta moram da primim antibiotik te čekam pola sata a zatim da idem u bubanj.
Ovaj put dok sam primala antibiotik sjedila sam u jednoj sobici sa sestricom koja se zvala Nina. Laknulo mi je jer je naša, tako da smo se tih pola sata čekanja raspričale. Pričala sam joj o svojoj bolesti a ona mi je pričala koliko se danas u svijetu dobro liječi . Zatim mi je izletjelo iz usta "kako izgleda jedan tumor , ja svoj još uvijek nisam vidjela? " ona mi se osmjehnula i rekla da mogu tražiti od doktora da mi pokaže ovu sliku sa CT-a.
Ušla sam u prostoriju za CT i kontrast je počeo da ide kroz moje tijelo. U tom trenutku , glava postaje toliko vruća i pulsira, dok vam je u ustima miris metala, i polako se spušta vrućina do nožnih prstiju. To sve traje jednih 20tak sekundi koji vam se naravno čine kao 5 minuta. U tom trenutku mislim na svoju Aidu i naše duge razgovore.
Vraćena sam na odjel, naravno CT se šalje direktno na odjel da moj dragi tim doktora to pregleda.
Moja Sajra je došla meni , da ubijem vrijeme. Sjedile smo dugo i pričajući o svemu , pri sjećajući se svega. Nisam nesto imala energije za sjedenje i hodanje pa sam ja bila na krevetu a ona sa stolicom kraj mene. Borile smo se ljuskom od kikirikija kao vjeverice i smijale se tome. U tom trenutku su se na vratima pojavila 3 člana doktora od 4 iz mog tima. Glavni doktor (čovjek u pedesetima, koji mi krade haribo bonbone, zeza me za priglavke i uvijek ga zanima naziv knjige koju čitam) , zatim doktor Tobi ( Kad me pita od kud crpim snagu ,ja mu kažem vi mi je dajete. Mladi doktor , koji sa pacijentima ne priča jezikom medicine nego objašnjava to na jezik da i mi normalni ljudi to razumijemo, doktor koji odgovara na sva pitanja, ne samo moja pitanja nego još ganja po hodniku Adelu i Mirzu da ih pita da li oni imaju neka pitanja. Defitinitivno mogu da kažem da je svim pacijentima omiljeni doktor na odjelu) i Sabrina ( mlada doktorica , koja je totalna suprotost od Tobija, sarkastična i ironična, tako da pričamo sa tim jezikom i padamo jedna drugoj od smijeha, ja uvijek imam mali milion pitanja  a ona me uvijek galami da se opustim i uživam a ja je uvijek zezam kad je u smijeni, da bi radije Tobija)
Stali su više mog kreveta (iz razloga što mi je imunitet bio slabiji imali su maske preko usta). Stigli su rezultati. Tobi je rekao "Imamo veoma veoma dobre vijesti za tebe", zatim je glavni doktor je nastavio rekao mi je da je moj tumor nestao. Na CTu se ne vidi vise ništa. Nema ničeg.
Gledam sam u njih , ne znam da li da plačem ili da se smijem. Gledam u Sajru ne vidim da se iko smije zbog maski , vidim im na očima ali mi nije jasno da li sam ih dobro razumjela? Prvo pitanje je " kako je to moguće? " , rekli su mi da se dešava u rijetkim slučajevima. Sljedeće je pitanje "kolika je mogućnost povratka?". Kad dobijete nešto tako brzo, i kad vam to nešto tako brzo ode ,kako možete biti sigurni da se to govno neće opet povratiti? Rečeno mi je da nema šanse tokom ovih terapija , iz tog razloga žele da preventivno nastavim primati hemoterapije narednih godinu dana.  Rekli su mi da slavim i otišli. Gledala sam u svoju Sajru a ona u mene i nismo vjerovale. Nije me smijela zagrliti zbog imuniteta gledale smo se u nevjerici. Sajra me pitala da li su to oni upravo meni rekli da tumora više nema , reko Sajra ne znam možda ih nismo dobro razumjele . U tom trenutku je strah nazvati nekog i reći mu to jer Boze dragi još uvijek ne vjeruješ.
Aida je prva koju sam nazvala ,a ona kao i uvijek zna prave rijeci.
Sutradan je Adela morala još jedom da pita Sabrinu , jer je bila u šoku da li sam ja to uopste dobro razumjela.Sabrina se smijala , "zar opet opet Ema idi slavi više šta čekas?."

U drugoj smjeni tog istog dana je bio Tobi. Došao je da mi priključi novu hemoterapiju i da se pozdravi Mirzom i Adelom, naravno i dalje u šoku Mirza je opet pitao za rezultate CTa,zatim nas je Tobi odveo u sobu, i pokazao nam snimke CTa prve i ove sad i pitao nas da li vidimo razliku. Naravno Ema laik od toga, gledam ne vidim ništa sve nešto al ništa konktretno,još on mišem okreće snimak i naravno nakon toga je objasnio čitav snimak. I tad sam po prvi put vidjela kako na jednom snimku izgleda taj isti tumor što je nekad bio u meni. 
Došlo mi je da se narugam snimku, ali nisam zahvalila sam se Allahu na snazi i pozitivnom rezultatu ovog drugog snimka. 
Na meni je sad da se borim samo sa hemoterapijama do kraja godine i podižem svoj imunitet na vrh skale. Nakon ove indulcije. čeka me ponovo kontrola koja uključuje opet CT. Nadam se da ću sresti svoju Ninu i sa osmjehom joj reci da nisam imala šta vidjeti na zadnjoj snimci CTa,

S ljubavlju Ema. 

petak, 20. listopada 2017.

Prijateljstva u bolnici-

Pozdrav Dragi moji ,
Ovaj put želim da vam pišem o prijateljstvima koje sam sklopila u bolnici i koliko je to zapravo bitno.Sjećam se svog prvog dana kad sam stigla u bolnicu. Kao da je jučer bilo , sjedila sam na krevetu u sredini u ljetnoj haljinici sa kebabom u rukama okrenuta prema vratima. Čekala sam Adelu i Mirzu da riješe stvari sa papirologijom nervozno virkajući.Izmedju mene su bile dvije starije žene , koje su postavljale pitanja a ja sam se trudila da im odgovorim. U tom trenutku sam vidjela kroz vrata jednog visokog ćelavog momka ,koji je vukao za sobom stalak za koji je bila prikačena Hemoterapija a sa druge strane pod ruku ga je držala cura. Nasmijao mi se u znak pozdrava a ja moji refleksi nisu bili dovoljno brzi da mu uzvratim osmijehom. Sjedila sam i gledala. Taj dan sam bila sebična.  Imala sam u glavi misao da ne želim da se vežem sa ljudima u bolnici iz razloga sto ne želim biti povrijeđena ako im se nešto desi,ako su im nalazi loši,imala sam osjećaj da bi to utjecalo na moju psihu i pozitivu. Kao sto sam rekla bila sam sebična.
Svoje prve dane nisam provodila u sobi , bila sam na friškom zraku ili u restoranu,kafeteriji ispod sa svojom porodicom.
Nakon par dana svoje dane sam počela provoditi u maloj kantini u kojoj su se mogli družiti svi sa odjela ,te primati posjete. Soba djeluje prijatno, nalazi se mala kuhinjica sa osnovnim stvarčicama. Tu sam srela opet tog istog momka,sjedila sam sa Mirzom a on je počeo da me ispituje. Objasnila sam mu svoje simptome i rekla da sam na pretragama a on me je ohrabrivao da sam na dobrom mjestu o čemu god se bude radilo. Zatim je počeo pričati o sebi. Imao je Leukemiju ,teži oblik koju je hvala dragom Allahu izliječio. Godinu dana traje   proces liječenja,posto se on izliječio prije toga nastavio je svoje terapije radi preventive. Nalazi se u zadnjim indukcijama. Od tog dana postali smo tim,ne samo ja i on nego moja strana porodice, Arnes i njegova mama. sve što sad prolazim on je prolazio prije godinu dana. Znate kad dodje i kaže "izdrži tu nemoć znam kako je, trajaće par dana " istog trenutka mi je lakše.  Upoznao me je sa još jednim momkom koji je također imao leukemiju i uspješno je hvala dragom Allahu izliječio , tako da je i on tu rado da podjeli iskustvo u vezi nuspojava koje je on imao.
Tako da smo svi počeli djelovati kao jedan tim. Bodrimo jedni druge nakon Hemoterapija, smijemo se jedni drugima kad nam lice natekne pa se jedva prepoznamo u sobi. Bodrimo jedni druge da 
što više hodamo poslije Hemoterapija kad nemamo snage u nogama. I vjerujte ljudi moji koja je to pozitiva. Koja je to podrška i motivacija jedni drugima. Kad dodješ i kažeš ja ne osjećam svoje noge a neko od njih ti kaže da da tako je i kod mene bilo trajalo dvije sedmice moraš to to i to.
Upoznala sam također jednog našeg momka, koji je saznao da ima Akutnu Leukemiju dva mjeseca prije mene. Tako da sve sto prolazim sad sto se tiče nuspojava sve je i on prolazio prije dva mjeseca.Hvala Bogu i njemu ide na bolje sa njegovom bolešcu. A da vidite tek dragosti kad neko napokon prestane imati temperaturu pa može kući na pauzu ? Tad se radujmo svi za tu osobu.
A porodice? Naše porodice se vesele kad čuju kad je neko od nas dobio pozitivne rezultate. Nebitno ko je čiji roditelj dragost je ista.
A tek haos dida 
što imam,sa njim volim najviše sjesti i pričati. Njemac je ali ne onaj njihov hladni već kao da je naš. Uvijek razmjenjujemo savjete oko zdrave ishrane i pričamo o kući. Ja mu pričam o tome kako mi nedostaje moja kuhinja da kuham a on meni priča o svojim unucima.A na hodniku bodrimo jedno drugo da napravimo sto više krugova dole-gore.sviju sam ih pratila kući i dočekivala .
Tako da su se trenutno svi razbijali po pauzama ali je did došao jer su mu unuci prenijeli gripu ali kaže vrijeme provedeno sa njima se isplatilo.

Na odjelu sto se tiče mladih,sve su to muškarci i ja sam jedina djevojka medju njima ali zato se i muški borim.

A moj imunitet se napokon vratio na staro i  treba da primim još 5 terapija i idem napokon kući na pauzu. A u tom periodu planiram kako cu iskoristiti tu pauzu sa svojom porodicom. Kad kažem porodicom mislim i na Arnesa,Amru i Almedinu.

A vama dragi moji koji se nalazite u sličnoj situaciji kao ja preporučujem da se povezete sa ljudima koji vode istu bitku kao mi ,jedni drugima trebamo biti najveća podrška,motivacija i trebamo dijeliti svoja iskustva.

nedjelja, 15. listopada 2017.

Novi početak-

Pozdrav dragi moji,
Sa bloga sam odsustvovala veoma dugo zbog određenih razloga, ali pošto sa vama dijelim sve podijelit ću i ovo. Možda će moje iskustvo nekad nekome pomoći.
 
Šta mi je ustvari?
Ono čega sam se u životu najviše bojala i do sad sebi u glavi 100 vrsta rakova nalazila. Znate ono bole me grudi prije perioda, trčim mami da vidi šta je, jezik promjeni boju - gotovo je mama pomozi, a vidi i ovdje mi nešto iskočilo. E takva sam vam bila ljudi moji.
A sad sam dobila ono čega sam se najviše bojala. RAK. I znate kako sam reagovala? Kao da je nešto izašlo iz mene i reklo mi evo ti sad ono čega si se najviše bojala i smarala sviju okolo sa tim. Nisam doživjela sok , već zedj za životom i volju za borbom da mu dokažem da ga mogu pobijediti.
 
Dijagnosticiran mi je Non-hodgkingov odnosno rak limfnih čvorova. Zloćudna bolest koja nastaje preobrazbom stanica limfocitnog reda, podvrste bijelih krvnih zrncadi. Hvala dragom Allahu radi se o jednom limfnom čvoru u grudnom kosu za koji nisam znala da postoji uopšte (znam trebala sam biti pažljivija na Biologiji, ali zato sad nadoknađujem gradivo.)
 
Moj put otkrića da imam tumor:
Put to otkrića moje bolesti je bio malo komplikovaniji. Moji prvi simptomi su biti pritisak u stomaku, zatim brzo umaranje (vjerujte da nisam mogla hodati i pričati u isto vrijeme), da bi na kraju došlo do bola u lijevom ramenu i krivljenje lijevog dijela leđa. Sa svim tim simptomima sam otišla doktoru. Moja doktorica je bila na godišnjem pa sam otišla kod drugog doktora u blizini da bi došla kući sa dijagnozom da imam Gastritis. Došla sam kući sva tužna jer ne smijem jesti, morala sam se prilagoditi ishrani koju predlažu da se jede tokom Gastritisa. Za sve ostale simptome sam dobila odgovor da je zbog kiseline u tijelu.
Sve je bilo gore i gore, u nedjelju sam završila u hitnoj jer nisam mogla da podnesem bolove u ramenu, da bi mi u hitnoj rekli da imam probleme sa kičmom. Sutradan moja doktorica je došla sa godišnjeg da bi oko 6 sati popodne otišla kod nje, a nakon preslušavanja pluća rekla mi je da moje lijevo plućno krilo ne čuje nikako dok je desno uredu. Poslala me je odmah u jednu kliniku da uradim sve pretrage do ponoći . Pet različitih doktora u pet soba koje su djelovale identično i koji su me pregledali i saslušali moje simptome, a ja sam iznova prepričavala. U timu doktora je bio i jedan malo otkačen doktor, on mi je slikao pluća i bio je na početku među prvima koji je razgovarao sa mnom. Da bih oko pola 12 zovnuo mene u sobu i nasmijao se kao da je već znao šta je, gledala sam u svoja pluća i vidjela sam samo jedno plućno krilo , i pitala sam ga " čija su ovo pluća" da bih dobila odgovor da su moja. U tom trenutku sam se šokirala, moja sestra i brat su bili pored mene. I rekli su Ema to neka upala, bakterija, infekcija. A on je on govorio da večeras ostajem na intenzivnoj. U tom trenutku mi je prošla kroz glavu moja tetka Sabi, koja se 8 godina borila sa rakom na plućima i vodom koja je nadolazila, svaki put kad bi je vadila stvaralo bi se veće korito. To je bilo jedino na što sam u tom trenutku pomislila. Doktor je i dalje pričao i priča, a ja sam svojima rekla da mi idu po pidžamu, a on se smije. Kad sam došla na intenzivnu znala sam i što se smije. Nije mi dopustio da hodam već sam prvi put u životu sjela u invalidska kolica i bila vožena, na intenzivnoj me dočekala haljina, koju sam vidjela samo kad sam gledala Dr.House. U tom trenutku sam se tako i osjećala samo sam čekala da i on dođe, ležiš prikopčana 24 sata na EGK, tlak ti se mjeri svaki 30 minuta automatski, pored tebe još dva pacijenta pregrađena paravanima i svi negdje žure, kod sviju se pale neki alarmi.
 
Sutradan sam dobila dren pomoću kojeg mi je vadjena voda iz pluća , odmah su je poslali na analizu i u vodi nije bilo ni bakterija, ni infekcije nego leukociti. Meni je laknulo jer nije u pitanju gastritis mogu jesti normalno, razlog bola u ramenu, želudcu i grbi na lijevoj strani je voda koja je stvarala pritisak.
Odmah sam prebačena u kliniku koja je najbolja sto se tiče liječenja rakova i leukemije.Tu mi je automatski vadjena koštana srž jer mislili na Akutnu Leukemiju, hvala dragom Allahu rezultat koštane srži je kao kod najzdravijeg čovjeka.Zatim su mi vadili po litar i po vode na dan i svakim danom sam disala bolje i bolje, bolovi su nestajali a ja sam napokon jela šta hoću. Kad je izvadjeno 8 litara vode , tad sam radila CT na kojem se vidjelo da imam tumor.
 
Kako sam prihvatila činjenicu da sam "Krebs pacijent" kako oni kažu?
U tom trenutku mi je laknulo što nije u pitanju isti slučaj kao što je bio kod moje Sabi. Gledala sam u svoj tim doktora, pored njih su bili Adela i Mirza a ja sam se nasmijala. Pitali su me da li razumijem šta imam? Rekli su da se to ovdje uspješno liječi ali da je liječenje dugo , a ja sam pitala koliko dugo , kad su mi rekli godinu dana ,opet sam se nasmijala. Godina dana za jednu ovakvu bolest nije dug period. Na njihovo pitanje da li razumijem šta imam sam u sebi pomislila ja to nemam i ja to ne osjetim da imam. Kad sam im ispričala kako se osjećam i dalje su gledali zbunjeno u mene. Shvatam ja njih ali shvatate li vi mene ,moju mladost , moju zedj za životom,i podršku dragih ljudi oko mene , da se osjećam jača od tog tumorčića koji je odjednom pojavio. Pitala sam ih za uzrok, kažu bomba ima u svima nama , kod nekog se aktivira a kod nekog ne. Ok Ema nisi ga sama prouzrokovala, nije do tebe. U tom trenutku čovjek može samo da se zahvali dragom Allahu, znam šta mi je i znam protiv čega se borim. Ni u jednom trenutku nisam pomislila zašto bas meni , jer Boze dragi  čovjek bi u tom trenutku bio najsebičniji. Sa kojim pravom uzdižeš svoj život a nečiji drugi spustaš?
A tu je i moja porodica što bas ti najmlađa što nismo mi ?  Allah dragi je izabrao mene jer sam najmlađa u porodici, samim tim sam i snažnija, i moje tijelo to lakše podnosi . Zato vjerujem da ću uz Njegovu pomoć ovo  i pobijediti. Već mi je podario sabur, snagu i jaku psihu. U ovom trenutku smatram da je jaka psiha poslije vjere najbitnija. Pri saznanju dijagnoze prvo sam se zahvalila Allahu dragom što sam ovdje gdje jesam  u sigurnim rukama.
 
Za mene ovo predstavlja jedan novi početak Prije ove bolesti živjela sam jednim malo neurednim i stresnim životom . Nisam cijenila prave životne vrijednosti, nisam obraćala pažnju na neke bitne stvari dok sam na one suprotne previse obraćala pažnju. Kroz ovu bolest sa kojom se borim od kraja augusta , imala sam dovoljno vremena da razmislim o pravim vrijednostima i tome koliko ću svoj život kvalitetnije živjeti nakon izlječenja ako Bog da.
 
S ljubavlju Ema...

utorak, 8. kolovoza 2017.

Walk with me -

Ovaj put dragi moji zelim da vam pokazem ovaj predivni top iz ZAFULA, koji je toliko leprsav i njezan. Znate za  izraz "u saku mi stane" , e doslovno tako je tako sa ovim topom.
Kada mi je stigao , u glavi mi se stvorilo hiljadu kombinacija sa njim , pa sam se odlucila za ovu. Ono sto je interesantno da sam ga porucila na rizik, jer odudara od svih ostalih boja u mom ormaru ,ali kad sam ga vidjela jednostavno sam pomislila to je to. Na dnu posta cu vam rado ostaviti link!

Outfit Details: Skirt: H&M // Top: ZAFUL // Sunglasses: NewChich // Necklace:Pimkie// Ring:H&M // Shoes: Forever21 // Bag:ASOS

četvrtak, 20. srpnja 2017.

Newchic gift is here !!!! yey-

In Collaboration with Newchic
Jucer ujutru  je stigao moj paket od Newchic , tako da sam presretna. Nazalost juli mi je bio prepun obaveza tako da nisam bila ni aktivna na blogu , ali august se blizi. Napokon odmor!! Veselim se tome sto ce mi blog u tom periodu opet biti prioritet te cu imati priliku svu svoju pozitivnu energiju i inspiraciju da usmjerim jednoj stvari. 
Tako da vam u ovom postu samo zelim pokazati sto je to doslo u paketu , i kako to izgleda uzivo. Velicine i materijali su me pozitivno izenadili , jer moj najveci strah je " Da li da narucim svoj broj ? Da li da narucim veci broj ? Sta ako bude preveliko? " 

Prva stvar koju sam porucila je ovaj platneni ceker, jer smatram da je on pravi ljetni must-have iz godine u godinu. Koliko sam ih samo pokvarila , ili ukrala od mame pa im popucaju rucke koliko ih pretrpam. Zato sam se ovaj put odlucila za srednju velicinu tako da se odviknem ruzne navike pretrpavanja torbi glupostima. A sa vama cu rado podjeliti LINK.
Slijedece dvije stvari su slamnasti sesir (svi koji me bolje znaju ,znaju i kolika je moja ljubav prema sesirima velika.) i predivna pamucna ljetna kosuljica ,koja je toliko udobna i leprsava. LINK1 / LINK2
I posljednja stvar koju sam porucila su ove predivne crne naucale. Bila sam znatizeljna kako izgledaju uzivo i kako mi ustvari pristaje ovaj model naocale, i mogu vam reci da su super! LINK



petak, 7. srpnja 2017.

Outfit post-


My fav bag ever!
Outfit details: Skirt: ZARA // Shirt:ZARA//Bag:ZARA//Sunglasses:H&M

srijeda, 5. srpnja 2017.

July wishlist -

In collaboration with Newchic
July is here and I cant be more happier. I used to love July because of sales but this year is different.
I dont like anymore so much people in stores and messy clothes on the floor. So many girls are running for the last dress in stock ( last year I was one of them haha )
Right now I prefer  online shopping so this time I want to show you my july wishlist from Newchic. There is so many beautiful summer dresses, omg. I will show you my fav:

 <3

<3 von ematra auf Polyvore
I  need one of this Polka Dot Maxi Dresses in my closet, I this this one is perfect one. LINK
Also I saw so many beautiful girls on Instagram in Floral Maxi Dresses and I will show you my fav two from this website.
floral

floral von ematra auf Polyvore
DRESS 1 //  DRESS 2 //
And you probably know that I am babyblue lover so there is one perfect maxi dress .
baby blue lover

baby blue lover von ematra auf Polyvore
Also , I want to show you beautiful Blouses in babyblue.
l

l von ematra, sexy blouses enthaltend
BLOUSE 1 // BlOUSE 2 //


ponedjeljak, 26. lipnja 2017.

Ready for the summer

In collaboration with ZAFUL
In this post I want to show you some new swimsuits for this season. Summer is finally here and I am so excited.  Previously  I used to wear colorful or neon bikinis and every season I have the same problems: " I need new bikini " , "This color is out this season " ,"  I dont fit in this anymore" . Because of that , this season I wanted to change my habits. This time I took  this clasic and neutral color and shape. I was a little bitt scared because of the size, but it fits. YEY!  Under the picture I will put you a link of this bikini.

Cami Plunge Bralette Bikini Top And Bottoms
My second choice was this beautiful one-piece black bikini. I think that every woman should have one.I am so happy because I was looking for him few seasons.
Shaping Crisscross Plunge One Piece Swimsuit
But for those who still love color block bathing suits you can find them on Zaful too . I can suggest you few :  Color Block Crochet Bikini Set - White And Green One Size(fit Size Xs To M) Backless Color  Hit Color Striped Strapless Bikini Set - Blue S Cami Ruffles Push Up Bikini Set - Black M

petak, 23. lipnja 2017.

denim lover-

Ovih dana nekako nikako da se odvojim od ove suknje dragi moji , u ovom postu sa vama zelim da podjelim jedan outfit koji ukljucuje i nju. Prosle godine da mi je neko rekao da cu biti luda za njom rekla bih naaah , ali ove sezone sam se jednostavno zaljubila u ovaj kroj iz H&M , prije toga sam ugledala slicnu ovakvu u Zari ,ali nazalost kroj je bio malo drugaciji pa mi je pronalazak slicne ali mrvicu duze u H&Mu  bio pun pogodak  za ovu sezonu  Kako se vama dopadaju jeans suknje ove sezone ? Da li ste nasli svoj odgovarajuci komad?
Outfit details: Skirt: H&M // Blouse: ZARA // Loaffer: H&M // Necklace: Pimkie // Bag: Rosegal

subota, 3. lipnja 2017.

May favorites -

 Pozdrav dragi moji , opet je vrijeme za mjesecne
favorite. Tek kad pogledam na kalendar i vidim koji je datum i da je vrijeme da vam pripremim novi post iz ove kategorije skontam koliko vrijeme leti.

Ovaj mjesec sam se napokon docepala dugo trazene palete od Catrice , u pitanju je "Catrice nude blossom Eyeshadow Palete 010 "
Takodjer sam odlucila prvi put probati Kiko Milano proizvode , pa sam uzela dvije sjenke . Odusevile su me i definitivno su hit za ovu sezonu! Smart Colour Eyeshadows u tonu 09 i 01 Metallic Rosy White 

Takodjer sam napokon pronasla odgovarajuci kompaktni puder koji savrseno odgovara mom licu a to je od Trend IT UP u 020 nijansi. 


I za kraj meni omiljeni : Karmini , iz mjeseca u mjesec samo gomilam karmine. Ali definitivno ove dvije nijanse meni omiljene. Zadovoljna sam sa Essence olovkama za usne , tako da imam citavu kolekciju , pa sam sad presla na Matt ruzeve u istim nijanasama kao olovke i moram priznati da sam jednako zadovoljna kao i sa olovkama. I jednostavno sam morala dodati u svoje favorite i ovu predivnu boju od Trend IT UPa


Do slijedceg posta dragi moji !

srijeda, 31. svibnja 2017.

Floral Dresses

In collaboration with ZAFUL
Hi my lovely followers ,
This time I want to show you some beautiful Floral dresses  from Zaful. Summer is almost here and I really need one piece of this dresses in my closet . I can not decide between vintage and coachella mood. On Zaful you can find booth of them yey !
So I just had made one short wish list

summersummer von ematra, vintage dresses enthaltendFloral Long Sleeve Linen Blouse Dress // Floral Asymmetric Wrap Dress - Cadetblue // Off The Shoulder Flower Vintage Dress - Whitesummersummer by ematra featuring a flower printed dressPlunge Cap Sleeve Floral Wrap Dress - White // Kimono Sleeve Floral A-Line Dress - Floral // Slip Floral Slinky Summer Dress - White

© E M A
Maira Gall