nedjelja, 15. listopada 2017.

Novi početak-

Pozdrav dragi moji,
Sa bloga sam odsustvovala veoma dugo zbog određenih razloga, ali pošto sa vama dijelim sve podijelit ću i ovo. Možda će moje iskustvo nekad nekome pomoći.
Šta mi je ustvari?
Ono čega sam se u životu najviše bojala i do sad sebi u glavi 100 vrsta rakova nalazila. Znate ono bole me grudi prije perioda, trčim mami da vidi šta je, jezik promjeni boju - gotovo je mama pomozi, a vidi i ovdje mi nešto iskočilo. E takva sam vam bila ljudi moji.
A sad sam dobila ono čega sam se najviše bojala. RAK. I znate kako sam reagovala? Kao da je nešto izašlo iz mene i reklo mi evo ti sad ono čega si se najviše bojala i smarala sviju okolo sa tim. Nisam doživjela sok , već zedj za životom i volju za borbom da mu dokažem da ga mogu pobijediti.
Dijagnosticiran mi je Non-hodgkingov odnosno rak limfnih čvorova. Zloćudna bolest koja nastaje preobrazbom stanica limfocitnog reda, podvrste bijelih krvnih zrncadi. Hvala dragom Allahu radi se o jednom limfnom čvoru u grudnom kosu za koji nisam znala da postoji uopšte (znam trebala sam biti pažljivija na Biologiji, ali zato sad nadoknađujem gradivo.)
Moj put otkrića da imam tumor:
Put to otkrića moje bolesti je bio malo komplikovaniji. Moji prvi simptomi su biti pritisak u stomaku, zatim brzo umaranje (vjerujte da nisam mogla hodati i pričati u isto vrijeme), da bi na kraju došlo do bola u lijevom ramenu i krivljenje lijevog dijela leđa. Sa svim tim simptomima sam otišla doktoru. Moja doktorica je bila na godišnjem pa sam otišla kod drugog doktora u blizini da bi došla kući sa dijagnozom da imam Gastritis. Došla sam kući sva tužna jer ne smijem jesti, morala sam se prilagoditi ishrani koju predlažu da se jede tokom Gastritisa. Za sve ostale simptome sam dobila odgovor da je zbog kiseline u tijelu.
Sve je bilo gore i gore, u nedjelju sam završila u hitnoj jer nisam mogla da podnesem bolove u ramenu, da bi mi u hitnoj rekli da imam probleme sa kičmom. Sutradan moja doktorica je došla sa godišnjeg da bi oko 6 sati popodne otišla kod nje, a nakon preslušavanja pluća rekla mi je da moje lijevo plućno krilo ne čuje nikako dok je desno uredu. Poslala me je odmah u jednu kliniku da uradim sve pretrage do ponoći . Pet različitih doktora u pet soba koje su djelovale identično i koji su me pregledali i saslušali moje simptome, a ja sam iznova prepričavala. U timu doktora je bio i jedan malo otkačen doktor, on mi je slikao pluća i bio je na početku među prvima koji je razgovarao sa mnom. Da bih oko pola 12 zovnuo mene u sobu i nasmijao se kao da je već znao šta je, gledala sam u svoja pluća i vidjela sam samo jedno plućno krilo , i pitala sam ga " čija su ovo pluća" da bih dobila odgovor da su moja. U tom trenutku sam se šokirala, moja sestra i brat su bili pored mene. I rekli su Ema to neka upala, bakterija, infekcija. A on je on govorio da večeras ostajem na intenzivnoj. U tom trenutku mi je prošla kroz glavu moja tetka Sabi, koja se 8 godina borila sa rakom na plućima i vodom koja je nadolazila, svaki put kad bi je vadila stvaralo bi se veće korito. To je bilo jedino na što sam u tom trenutku pomislila. Doktor je i dalje pričao i priča, a ja sam svojima rekla da mi idu po pidžamu, a on se smije. Kad sam došla na intenzivnu znala sam i što se smije. Nije mi dopustio da hodam već sam prvi put u životu sjela u invalidska kolica i bila vožena, na intenzivnoj me dočekala haljina, koju sam vidjela samo kad sam gledala Dr.House. U tom trenutku sam se tako i osjećala samo sam čekala da i on dođe, ležiš prikopčana 24 sata na EGK, tlak ti se mjeri svaki 30 minuta automatski, pored tebe još dva pacijenta pregrađena paravanima i svi negdje žure, kod sviju se pale neki alarmi.
Sutradan sam dobila dren pomoću kojeg mi je vadjena voda iz pluća , odmah su je poslali na analizu i u vodi nije bilo ni bakterija, ni infekcije nego leukociti. Meni je laknulo jer nije u pitanju gastritis mogu jesti normalno, razlog bola u ramenu, želudcu i grbi na lijevoj strani je voda koja je stvarala pritisak.
Odmah sam prebačena u kliniku koja je najbolja sto se tiče liječenja rakova i leukemije.Tu mi je automatski vadjena koštana srž jer mislili na Akutnu Leukemiju, hvala dragom Allahu rezultat koštane srži je kao kod najzdravijeg čovjeka.Zatim su mi vadili po litar i po vode na dan i svakim danom sam disala bolje i bolje, bolovi su nestajali a ja sam napokon jela šta hoću. Kad je izvadjeno 8 litara vode , tad sam radila CT na kojem se vidjelo da imam tumor.
Kako sam prihvatila činjenicu da sam "Krebs pacijent" kako oni kažu?

U tom trenutku mi je laknulo što nije u pitanju isti slučaj kao što je bio kod moje Sabi. Gledala sam u svoj tim doktora, pored njih su bili Adela i Mirza a ja sam se nasmijala. Pitali su me da li razumijem šta imam? Rekli su da se to ovdje uspješno liječi ali da je liječenje dugo , a ja sam pitala koliko dugo , kad su mi rekli godinu dana ,opet sam se nasmijala. Godina dana za jednu ovakvu bolest nije dug period. Na njihovo pitanje da li razumijem šta imam sam u sebi pomislila ja to nemam i ja to ne osjetim da imam. Kad sam im ispričala kako se osjećam i dalje su gledali zbunjeno u mene. Shvatam ja njih ali shvatate li vi mene ,moju mladost , moju zedj za životom,i podršku dragih ljudi oko mene , da se osjećam jača od tog tumorčića koji je odjednom pojavio. Pitala sam ih za uzrok, kažu bomba ima u svima nama , kod nekog se aktivira a kod nekog ne. Ok Ema nisi ga sama prouzrokovala, nije do tebe. U tom trenutku čovjek može samo da se zahvali dragom Allahu, znam šta mi je i znam protiv čega se borim. Ni u jednom trenutku nisam pomislila zašto bas meni , jer Boze dragi  čovjek bi u tom trenutku bio najsebičniji. Sa kojim pravom uzdižeš svoj život a nečiji drugi spustaš?
A tu je i moja porodica što bas ti najmlađa što nismo mi ?  Allah dragi je izabrao mene jer sam najmlađa u porodici, samim tim sam i snažnija, i moje tijelo to lakše podnosi . Zato vjerujem da ću uz Njegovu pomoć ovo  i pobijediti. Već mi je podario sabur, snagu i jaku psihu. U ovom trenutku smatram da je jaka psiha poslije vjere najbitnija. Pri saznanju dijagnoze prvo sam se zahvalila Allahu dragom što sam ovdje gdje jesam  u sigurnim rukama.
Za mene ovo predstavlja jedan novi početak Prije ove bolesti živjela sam jednim malo neurednim i stresnim životom . Nisam cijenila prave životne vrijednosti, nisam obraćala pažnju na neke bitne stvari dok sam na one suprotne previse obraćala pažnju. Kroz ovu bolest sa kojom se borim od kraja augusta , imala sam dovoljno vremena da razmislim o pravim vrijednostima i tome koliko ću svoj život kvalitetnije živjeti nakon izlječenja ako Bog da.
S ljubavlju Ema...

Nema komentara

Objavi komentar

© E M A
Maira Gall