subota, 18. studenoga 2017.

Let´s talk about hair-

Pozdrav dragi moji, ovaj put vam pišem dok ležim ušuškana na omiljenom dijelu sofe, umotana u  najmekšu deku. Trenutno se nalazim kod kuće na pauzi koja traje dvije sedmice,i lijepo je napokon pisati od kuće a ne na bolničkom krevetu.

Ovaj put želim da pričam sa vama o kosi. Nije "tabu tema" da se tokom hemoterapije gubi kosa. Prva pomisao na same bolesti poput Raka i Leukemije ljudi povezuju sa gubitkom kose. Što se tiče lično ljudi bolesnika koji se bore sa ovakvom bolešću neki ne obaziru pažnju na sam gubitak kose a nekome to teško pada, valjda zavisi od osobe i okoline. Ljudi u njihovom okruženju kao da ne znaju kako da se postave pa to sve ispadne komično.  

Ja želim da sa vama podjelim i ovo iskustvo , kao i sve do sada. Prije početka prve indukcije, tokom razgovora o terapijama,koliko će trajati koja indukcija i od koliko će se hemoterapija svaka od njih sastojati,imala sam i jedan razgovor o gubitku kose. Tako je jedan dan u moju sobu ušao Doktor Tobi da mi saopšti vijest koju do sad "nisam" znala.

Moje mišljenje o kosi u tom trenutku i sad u ovom trenutku je isto, i želim da ga podjelim sa ljudima koji se nalaze u sličnoj situaciji kao ja,za mene je smiješno u ovoj situaciji na kosu gledati kao na "problem". Za mene je to bilo tad a i sad nebitno , kad si u bolnici i imaš ovakvu bolest nema te stvari koju ne možeš da podneseš u želji da pobijediš. A u tom trenutku kosa je najmanje bitna stvar.  Bože moj  narast će nova, jos jača i jos lijepša. 

Za mene je iskreno olakšanje to što neću jos na to u čitavoj ovoj borbi prati kosu svaki drugi dan ( jer moraš zbog higijene), a zamislite kad koristite šampon koji u sebi ima najminimalniji postotak hemikalija kako to izgleda kad se opere.  Pitate se zašto sa najminimalnijim postotkom hemikalija?  U ovom periodu izbjegavam agresivne hemikalije i vraćam se prirodnim proizvodima, iako ovdje doktori ne obraćaju pažnju na to i dozvoljeno je konzumirati sve , ja sam ipak radi preventive odustala. Nekako mi je duša mirnija. Oni kažu da je bitno proizvoditi hormone sreće, a ja ih proizvodim tako što se svjesno brinem o svom tijelu. 

Nakon prve faze terapija moja kosa je i dalje bila tu , i nervirala me je u bolnici zbog gore navedenog gospodina Šampona. Sredinom druge indukcije moja kosa je počela da se polako svlači. Znate kad povučete a u ruci vam  ostane pet dlaka? Ono na što sam najgadljivija to su dlake. Tako da sam odlučila da se ošišam, prije nego počne opadati u pramenovima.

Tako je moja Adela meni odma napravila termin u frizerskom salonu koji se nalazi u sklopu bolnice, tu su odmah i perike. Dan prije termina za šišanje ,otišla sam pred kraj radnog vremena da odaberem periku.  Kad je došao dan šišanja , zajedno sa njim došla je i gospođica Temperatura, te zbog nje nisam smjela napustiti odjel. Uporna i tvrdglava kao i inače ,odlučila sam uzeti stvari u svoje ruke i uraditi to na odjelu.Tako da smo se na kraju našli Adela, ja ,Laura i Nemanja u wcu sa makazama i mašinicom. 

Naravno perika je već bila u mojoj sobi ,počešljanja i stavljena na svoj stalak ali nisam je stavila, u tom trenutku sam imala osjećaj da sam se napokon uklopila uz kompletan odjel jer svi oko mene su bili već ćelavi. Što se tiče perike bila mi je interesantna prve 2 sedmice pa sam je često češljala , namještala i bila pažljiva prema njoj. A sad? Ćušnuta u čosak , kad krenem iz kuće tražim je po kući i češljam prstima. 

A kakav je osjećaj biti čelav? Okej sad zeznuto puše mi iza glave haha,vjerujem da je ljeto bilo bi mi lakse. Ima smiješnih situacija npr neki dan sam što bi rekao naš stari narod "ispametila" komšiju. Bože moj svi moji najbliži su se već navikli na moju "ćelavost" kako ja to nazivam, tako da na trenutak i zaboravim da sam ćelava pa otvorim vrata a momak iz Dhla odskoći zajedno sa paketom koji se stigao. Ali sa komšijom je definitivno bilo najsmiješnije.Taj dan mi je Arnes trebao doći ,i neko je pozvonio i ja sam tako ćelava otvorila vrata,a komšija još na to sve stidljiv i nikad me ranije nije sreo (doselio se u međuvremenu), je bukvalno odskoćio i promucao "Gdje je Mirza" , a ja u sebi a Bože budale šta je ovom čovijeku. Da bih tek kasije skontala da sam mu otvorila bez perike. Da stvar bude gora kasnije tog dana sam krenula Arnesom vani sa perikom i opet sreli njega u stubištu i iznova nas je pozdravio. Tako da se kladim da me nije ni prepozao. 

Pošto se ovaj moj post odužio , ja se raspisala u ovoj udobnoj sofi želim da donesem neki zaključak na ovu temu. Da nismo svi isti i da ne prihvatamo svi određene situacije isto to nam je svima poznato. Pa sam tako i ja skoro prije polaska kući , upoznala jednu Grkinju koja ima 18godina i predivnu dugu kosu do kukova. Došla je na odjel i u roku tri sedmice uz pomoć hemoterapija uspjela pobijediti Leukemiju hvala Bogu.Ne samo da je dobro podnjela terapije nego je hvala Bogu i svoju kosu sačuvala. Dok smo jedan dan sjedile i čekale otpusna pisma, rekla je "preživjela sam Leukmiju,ali ne bih mogla gubitak kose". Ja i moja ćelavica smo joj odmah očitale bukvicu da ne pomišlja na takvo nešto. Nažalost kosa je počela da joj se prorijeđuje , i kad tad će doći vrijeme da će je morati ošišati jer čeka je duga godina preventivnih hemoterapija. 
Svima koji se nalaze u sličnoj situaciji bih preporučila da ne gledaju na gubitak kose ili ožiljke koje dobijaju zbog bolesti kao na nešto što ih psihički ubija, neka vas ojača ljudi moji , to vam je samo dokaz da ste to preživjeli da idete dalje jači. Svaki ožiljak koji ću imati poslije ovog svega će biti nešto sa čim ću se ponositi. Jer to sam ja i to je moje tijelo koje se izborilo. A oni negativni pogledi sa strane , zbog kojih se osjećate nesigurno piff kladim se da ne bih mogli podnjeti taj teret što vi jeste ,zato vas i gledaju tim očima. 
Budite mi zdravi !<3

Nema komentara

Objavi komentar

© E M A
Maira Gall